Internet opcenito

POVIJEST:
Internet je osnovan 1969. godine u SAD-u od strane američkog Ministarstva obrane. Zvao se Arpanet (prva četiri slova su kratica za Advanced Research Project Agency - Agencija za napredne istraživačke projekte, dok net označava računalnu mrežu).
Cilj te mreže je bio da se poveže određeni broj računala u SAD-u. Radilo se o skupoj ideji, no Ministarstvu obrane SAD-a novac nije nedostajao.
Arpanet je imao faktor koji je kasnije bio ključan za nastanak i popularizaciju Interneta; tijekom šezdesetih godina vladao je Hladni rat, zbog čega je Ministarstvo obrane SAD-a strahovalo da bi se mogao dogoditi nuklearni napad. Inženjeri su morali projektirati Arpanet tako da on radi čak i ako se baci bomba na dio uspostavljene mreže te se uništi, dakle, čak i ako dio komunikacijskog dijela bude uništen, ostatak mreže treba nastaviti funkcionirati bez problema.

NACINI POVEZIVANJA:
Za povezivanje se koriste telefonske mreže, ISDN, ADSL, optički i ini kabeli, satelitske veze i drugi načini.
Svako računalo spojeno na Internet ima svoju IP adresu, ali se kod korištenja usluga, npr. u internetskom pregledniku, uglavnom koriste imena koja se u adrese prevode pomoću sustava poslužitelja za DNS. Popularni su internetski preglednici Internet Explorer, Mozilla Firefox, Google Chrome, Opera i Safari.

USLUGE:
Najpoznatije usluge za na Internetu su:
World Wide Web - koristi HTTP za prijenos web stranica napisanih u HTML-u - to je noviji servis, ali i najbrže rastući
razgovor ili čavrljanje (chat) - koji može biti komunikacija glasom (oba računala trebaju imati zvučne kartice, mikrofone i zvučnike/slušalice) ili pismena komunikacija - primjeri su IRC, ICQ i u zadnje vrijeme sve popularniji Skype
elektronička pošta - koristi POP, SMTP i druge protokole, jedna od prvih usluga na Internetu
prijenos datoteka - uz standardni FTP danas se sve više koristi peer to peer protokoli
Usenet - mreža namjenjena razmjeni poruka u interesnim grupama
Korisnici na Internetu mogu pristupati različitim informacijama, razgovarati s drugim ljudima, koristiti elektroničku poštu ili pristupati forumima, kupovati na Internetu, igrati online igre, koristiti stranice za internetsko bankarstvo, učiti i sl.

WWW:
World Wide Web (također WWW ili samo Web) je najpopularniji i najveći internetski servis, a zbog njegove popularnosti mnogi ljudi smatraju da je on sinonim za Internet, iako to nije točno. Na tom su servisu smještene internetske stranice, blogovi i wikiji. Te stranice može vidjeti svatko, osim ako su zaštićene lozinkom ili su blokirane iz nekog razloga (npr. od strane vlade neke države čiji stanovnici tijekom razdoblja bana više ne mogu pristupati dotičnoj stranici).

SIGURNOST:
Internet je zbog svoje raširenosti najveći izvor stetnih softvera. Najveći dio stetnih softvera dolazi s pornografskih stranica (znatno rjeđe kod onih čije se korištenje plaća) te većine internetskih stranica s torrentima, crackovima, generatorima ključeva (keygeni), serijskim brojevima i sl. Doduše, neke stranice s torrentima (Demonoid, TorrentLeech i slične) ograničavaju registraciju te se na njima vrlo rijetko postavlja sadržaj s stetnim softverom. Korisnik može dobiti neku vrstu stetnog softvera pokretanjem zaražene datoteke skinute s Interneta a ponekad i jednostavnim posjećivanjem stetne internetske stranice (to se zovedrive-by download).

Internetske stranice čiji URL počinje s https:// a ne s http:// imaju šifrirane veze, što daje mogućnost da netko drugi pročita informacije koje je korisnik unio na tim stranicama. Ipak, to ne znači da te stranice nisu sigurne, već samo da su njihove veze šifrirane.

Izvor: hr.wikipedia.org